Job 23:1-17

23  Nato je Job odgovorio:   “Buntovan sam danas u zabrinutosti svojoj,+teška je ruka moja od uzdisanja mojega.   O, kad bih znao gdje da ga nađem!+Otišao bih ravno do mjesta njegova.+   Obrazložio bih mu u lice parnicu svojui usta bih svoja dokazima ispunio.   Želio bih znati riječi kojima bi mi odgovorio,razmotrio bih ono što bi mi rekao.+   Bi li se on u velikoj moći svojoj prepirao sa mnom?Ne, nego bi me saslušao.+   Ondje bi čovjek čestiti riješio stvari s njimi sudac bi me moj oslobodio zauvijek.   Eto, pođem li na istok, njega nema;pođem li natrag, ne opažam ga.+   Pođem li nalijevo, tamo gdje radi, ne vidim ga;okrene li se on nadesno, ja ga ne vidim. 10  Ipak, on dobro zna put kojim idem.+Kad me iskuša, kao zlato ću izaći.+ 11  Stopama njegovim kroči noga moja,puta se njegova držim, i ne skrećem s njega.+ 12  Od zapovijedi usana njegovih ne odstupam.+Pohranio sam riječi usta njegovih+ i više nego što mi je određeno. 13  Jednu zamisao on ima, i tko mu se usprotiviti može?+Što duša njegova želi, to će učiniti.+ 14  Izvršit će sve što mi je odredio,+a još mnogo toga sličnog ima u njega. 15  Zato zbog njega nemir osjećam,razmišljam o njemu i bojim ga se.+ 16  Sam je Bog plašljivim učinio srce moje,+uznemirio me Svemogući.+ 17  Jer nisam ušutkan zbog tame,niti zato što je mrak prekrio lice moje.

Bilješke