Jeremija 48:1-47

48  Za Moab+ ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov:+ “Teško Nebu,+ jer je opustošen! Kirijatajim+ je posramljen i osvojen. Posramljena je utvrda sigurna, sva je prestrašena.+  Nema više hvale Moabove.+ U Hešbonu+ mu zlo smišljaju: ‘Hajde, istrijebimo ih, da više ne budu narod!’+ I ti, Madmene, umukni! Mač ide za tobom.  Vika se čuje iz Horonajima,+ pustošenje i satiranje veliko.  Moab je satrt.+ Razliježe se vika djece njegove.  Dok se uspinju na Luhit,+ oni putem plaču — plač se razliježe. Dok silaze iz Horonajima, razliježe se jauk zbog propasti+ za koju se pročulo.  Bježite, izbavite duše svoje,+ budite kao borovica u pustinji!+  Zato što se uzdaš u djela svoja i u blago svoje, bit ćeš osvojen.+ Kemoš+ će u izgnanstvo otići+ sa svećenicima svojim i knezovima svojim.+  Pustošitelj će doći u svaki grad,+ nijedan grad neće mu umaknuti.+ Dolina će propasti i ravnica će biti poharana, po riječi Jehovinoj.  Dajte putokaz Moabu, jer kad se sve bude rušilo, on će otići.+ Gradovi će njegovi postati grozan prizor i nitko neće živjeti u njima.+ 10  Proklet bio tko nemarno izvršava zadatak koji mu je Jehova dao!+ Proklet bio tko mač svoj usteže od krvi! 11  Moapci su spokojni od mladosti svoje,+ mirno leže kao vino na talogu svojemu.+ Ne pretaču se iz posude u posudu, ne odlaze u izgnanstvo. Zato je okus njihov ostao u njima, miris se njihov nije promijenio. 12  ‘Zato, evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću im poslati one koji posude okreću i oni će ih okrenuti.+ Ispraznit će posude njihove i porazbijati ćupove njihove. 13  Moapci će se posramiti Kemoša,+ kao što se dom Izraelov posramio Betela u koji se pouzdao.+ 14  Kako se usuđujete reći: “Mi smo junaci,+ moćni ratnici”?’ 15  ‘Moab je opustošen, digao se neprijatelj na gradove njegove.+ Najbolji mladići njegovi silaze na klanje’,+ kaže Kralj, kojemu je ime Jehova nad vojskama.+ 16  Bliži se propast Moabaca, nevolja njihova brzo hita.+ 17  Sažalijevat će ih svi koji su oko njih, svi koji znaju ime njihovo.+ Recite: ‘Kako li je slomljen štap jaki, palica krasna!’+ 18  Siđi sa slavnog položaja svojega i žedna sjedi, stanovnice, kćeri+ dibonska!+ Jer pustošitelj Moabov dolazi na tebe. Razorit će utvrde tvoje.+ 19  Stani i promatraj put, stanovnice Aroera!+ Pitaj onoga koji bježi i onu koja spas traži! Pitaj: ‘Što se dogodilo?’+ 20  Moab je posramljen, jer strah ga je obuzeo.+ Plačite gorko i vičite! Objavite u Arnonu+ da je Moab opustošen! 21  Sud dolazi na zemlju ravnu,+ u Holon i u Jahas,+ na Mefaat,+ 22  na Dibon,+ na Nebo,+ na Bet-Diblatajim, 23  na Kirijatajim,+ na Bet-Gamul, na Bet-Meon,+ 24  na Kerijot,+ na Bosru+ i na sve gradove zemlje moapske, na one koji su daleko i na one koji su blizu. 25  ‘Skršen je rog Moabu,+ ruka mu je slomljena’,+ kaže Jehova. 26  ‘Opijte ga,+ jer se na Jehovu oholo podigao!+ Moab se valja u bljuvotini svojoj,+ pa je sada i sam na podsmijeh drugima. 27  Nije li Izrael bio tebi na podsmijeh?+ Je li možda bio u krađi zatečen?+ A ti si podrugljivo odmahivao glavom kad god si o njemu govorio. 28  Ostavite gradove i živite na liticama,+ stanovnici Moaba, i budite kao golubovi koji se gnijezde na liticama!’”+ 29  “Čuli smo za ponos Moabov,+ da je ohol veoma, i za uzvisivanje njegovo, ponositost njegovu, oholost njegovu i uznositost srca njegova.”+ 30  “‘Poznajem ja bijes njegov’, kaže Jehova, ‘ali neće biti kako je zamislio. Poznajem i prazne riječi njegove+ — neće se one ispuniti.+ 31  Zato ću plakati gorko nad Moabom, jadikovat ću nad svim Moapcima.+ Jer jaukat će se za ljudima iz Kir-Heresa.+ 32  Više nego nad Jazerom+ plakat ću nad tobom, trsu sibmanski!+ Bujne mladice tvoje pružaju se preko mora. Do mora — do Jazera+ — dopiru. Na berbu ljetnog voća* tvojega+ i grožđa tvojega pustošitelj se obrušio.+ 33  Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka i iz zemlje moapske.+ Učinio sam da nestane vina u tijescima vinskim.+ Nitko neće uz povike radosne grožđe gaziti. Povici će se čuti, ali ne radosni.’”+ 34  “‘Vika se čuje od Hešbona+ pa sve do Elealea,+ sve do Jahasa+ čuju se glasovi njihovi,+ i od Soara+ pa sve do Horonajima+ i do Eglat-Šelišije,+ jer su se vode nimrimske+ u pustinju pretvorile. 35  Istrijebit ću iz Moaba’, kaže Jehova, ‘one koji donose žrtve na uzvišice obredne i koji bogu svojemu spaljuju prinose svoje.+ 36  Zato će srce moje poput frule tužno jecati za Moabom.+ Poput frule tužno će jecati srce moje za ljudima iz Kir-Heresa.+ Zato će propasti izobilje koje je stekao.+ 37  Jer sve su glave obrijane+ i sve su brade odrezane.+ Po svim su rukama urezi,+ oko bokova je kostrijet!’”+ 38  “‘Na svim krovovima Moabovim i na trgovima njegovim — posvuda — samo se naricanje čuje.+ Jer razbio sam Moaba kao posudu koju nitko ne želi’,+ kaže Jehova. 39  ‘Kako se uplašio! Plačite gorko! Kako je Moab uzmaknuo! Posramljen je.+ Moab je postao podsmijeh i užas svima koji su oko njega.’” 40  “Jer ovako kaže Jehova: ‘Evo, poput orla koji se obrušava na plijen svoj,+ tako će neprijatelj raširiti krila svoja nad Moabom.+ 41  Gradovi će biti zauzeti, utvrde će njegove biti osvojene. Srce junaka moapskih bit će u taj dan kao srce žene u trudovima.’”+ 42  “‘Moab će biti zatrt kao narod,+ jer se na Jehovu oholo podigao.+ 43  Strah, jama i zamka čekaju tebe, stanovniče Moaba’,+ kaže Jehova. 44  ‘Tko zbog straha pobjegne, past će u jamu, a tko iziđe iz jame, uhvatit će se u zamku.’+ ‘Jer doći će njemu, Moabu, godina u kojoj ću ga kazniti’,+ kaže Jehova. 45  ‘U sjeni Hešbona zaustavili su se bjegunci iscrpljeni. Jer vatra će izići iz Hešbona,+ plamen će izići iz grada Sihonova,+ i progutat će sljepoočnice Moabove i tjeme sinova buntovnih.’+ 46  ‘Teško tebi, Moabe!+ Propao je narod Kemošev.+ Jer sinovi su tvoji u zarobljeništvo odvedeni i kćeri su tvoje odvedene u zarobljeništvo. 47  Ali u posljednjim danima skupit ću zarobljeni narod moapski’,+ kaže Jehova. ‘Dovde je sud nad Moabom.’”+

Bilješke

Vidi bilješku za 2Sa 16:1.