Izaija 6:1-13

6  A ja sam, one godine kad je kralj Uzija umro,+ vidio Jehovu+ kako sjedi na prijestolju+ visokom i uzvišenom, a skuti su njegovi ispunjavali hram.+  Iznad njega stajali su serafi.*+ Svaki je imao šest krila. Dvama je pokrivao lice svoje,+ dvama je pokrivao noge svoje, a dvama je letio.  I govorili su jedan drugome: “Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama!+ Sva je zemlja puna slave njegove!”  Dovratnici na pragovima podrhtavali su od glasa onih koji su klicali, a dom se napunio dimom.+  A ja sam rekao: “Teško meni! Poginut ću,* jer sam čovjek nečistih usana+ i u narodu nečistih usana živim,+ a oči su moje vidjele Kralja, Jehovu nad vojskama!”+  Tada je jedan od serafa doletio k meni, držeći u ruci komad žeravice+ koji je uzeo kliještima sa žrtvenika.+  I dotaknuo mi je usta+ i rekao: “Evo, ovo je dotaknulo usne tvoje, te je prijestup tvoj uklonjen i grijeh je tvoj očišćen.”+  I začuo sam glas Jehovin kako kaže: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?”+ A ja sam rekao: “Evo me, mene pošalji!”+  Nato je on odgovorio: “Idi, i reci tom narodu: ‘Slušajte što ću vam uvijek iznova govoriti, ali nećete razumjeti, gledajte što ću vam uvijek iznova pokazivati, ali ništa nećete naučiti!’+ 10  Učini da neprijemljivo bude srce narodu tome,+ da neosjetljive budu uši njihove,+ zatvori im oči, da ne vide očima svojim i da ne čuju ušima svojim, da ne razumiju srcem svojim i da se ne obrate i ne ozdrave!”+ 11  A ja sam rekao: “Dokle, Jehova?”+ Nato mi je on odgovorio: “Dok se gradovi ne pretvore u ruševine i ne ostanu bez stanovnika, dok kuće ne ostanu bez ljudi i dok se zemlja ne pretvori u pustoš,+ 12  dok Jehova ne protjera ljude daleko i dok se sva zemlja u pustoš ne pretvori.+ 13  No još uvijek će biti desetina u njoj,+ a i ona će biti spaljena, kao drvo veliko i kao stablo golemo od kojih, kad ih posijeku,+ ostane samo panj.+ Sveto sjeme* bit će taj panj.”+

Bilješke

Serafi su anđeli koji imaju vrlo visok položaj.
Doslovno: “Ušutkan sam”.
Ili: “potomstvo”.