Izaija 13:1-22

13  Objava protiv Babilona+ koju je Izaija, sin Amosov,+ vidio u viđenju:  “Na brdu goletnom podignite znak zborni!+ Vičite im iz svega glasa, mašite rukom,+ neka uđu na vrata dostojanstvenikâ!+  Ja sam zapovijed dao izabranim ratnicima svojim.*+ Junake svoje, koji se silno raduju, pozvao sam da gnjev moj iskale.+  Slušajte! Žamor mnoštva na gorama, kao od naroda mnogobrojna.+ Slušajte! Vreva kraljevstava, naroda sakupljenih.+ Jehova nad vojskama okuplja vojsku za rat.+  Iz daleke zemlje oni dolaze,+ s kraja nebesa — Jehova i oružje osude njegove — da svu zemlju poharaju.+  Plačite gorko,+ jer je blizu dan Jehovin!+ Dolazi kao opustošenje od Svemogućega.+  Zato će sve ruke klonuti, sasvim će se rastopiti srce čovjeka smrtnog.+  Nemir obuzima ljude.+ Grčevi i porođajne boli hvataju ih, trudove imaju kao porodilja.+ U čudu gledaju jedan drugoga, lica im gore od tjeskobe.+  Evo, dolazi dan Jehovin, strašan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor pretvori+ i da istrijebi iz nje grešnike njezine.+ 10  Jer ni zvijezde nebeske ni njihova zviježđa Kesil*+ neće sjati svjetlošću svojom, sunce će potamnjeti o izlasku svojemu, a mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom. 11  Kaznit ću svijet* za zloću njegovu+ i zle za prijestup njihov. Zatrt ću ponos oholih i ponizit ću bahatost nasilnika.+ 12  Rjeđi će biti čovjek smrtni nego suho zlato,+ rjeđi čovjek zemaljski nego zlato ofirsko.+ 13  Zato ću potresti nebo.+ Zemlja će se stresti i pomaknuti s mjesta svojega od bijesa Jehove nad vojskama+ u dan usplamtjeloga gnjeva njegova.+ 14  Tada će se, kao gazela u bijeg natjerana i kao stado koje nema tko skupiti,+ okrenuti svaki svojemu narodu, i pobjeći će, svatko u svoju zemlju.+ 15  Koga se god nađe, bit će proboden, i tko god u tom naletu bude uhvaćen, past će od mača,+ 16  a djeca će im biti smrskana pred očima njihovim.+ Kuće njihove bit će opljačkane, a žene njihove bit će silovane.+ 17  Evo, podižem na njih Medijce,+ koji ne mare za srebro i ne raduju se zlatu. 18  Lukovi njihovi razbit će mladiće.+ Plodu utrobe neće se smilovati,+ na djecu se oko njihovo neće sažaliti. 19  Babilon, ukras kraljevstava,+ ljepota i ponos Kaldejaca,+ bit će kao Sodoma i Gomora kad ih je Bog uništio.+ 20  Nikad više neće biti nastanjen,+ neće ga više biti ni u jednom naraštaju budućem.+ Arapin ondje neće razapinjati šator svoj, niti će pastiri voditi stada svoja da počivaju ondje. 21  Ondje će počivati životinje koje u bezvodnom kraju žive, kuće nekadašnjih stanovnika njegovih nastanit će sovuljage.+ Nojevi će ondje prebivati, demoni jarčjeg lika* poskakivat će onuda.+ 22  Šakali će zavijati u utvrđenim dvorima njegovim,+ zmije velike bit će u nekoć raskošnim palačama njegovim. Vrijeme se njegovo približava, dani se njegovi neće odgoditi.”+

Bilješke

Doslovno: “posvećenima svojim”.
Vidi bilješku za izraz “zviježđe Kesil” u Job 9:9.
Doslovno: “plodno tlo”.
Izraz se odnosi na demone ili na životinje koje su ljude podsjećale na demone.