Ivan 20:1-31

20  Prvog dana+ u tjednu Marija Magdalena došla je do groba rano ujutro, dok je još bio mrak, i vidjela da je kamen već maknut s groba.+  Stoga je otrčala i došla Šimunu Petru i drugom učeniku,+ kojega je Isus naročito ljubio, i rekla im: “Uzeli su Gospodina iz groba+ i ne znamo gdje su ga položili!”  Tada su Petar+ i taj drugi učenik izašli i krenuli prema grobu.  Njih su dvojica zajedno potrčala, ali drugi je učenik trčao brže od Petra, pa je prvi stigao do groba.  Zavirivši unutra, vidio je povoje kako leže,+ ali nije ušao unutra.  Tada je došao i Šimun Petar, koji je išao za njim, te je ušao u grob. I vidio je povoje kako leže+  i platno koje je bilo na Isusovoj glavi, ali nije ležalo zajedno s povojima, nego je zasebno bilo smotano na jednome mjestu.  Tada je ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi stigao do groba, i vidio je i povjerovao.  Jer još nisu razumjeli odlomak iz Pisma koji kaže da on mora ustati iz mrtvih.+ 10  Potom su se učenici vratili kući. 11  A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je tako plakala, zavirila je u grob 12  i vidjela dva anđela+ u bijelom kako sjede ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo, jedan kod glave, a drugi kod nogu. 13  Oni su je upitali: “Ženo, zašto plačeš?” Odgovorila im je: “Uzeli su mojega Gospodina i ne znam gdje su ga položili.” 14  Rekavši to, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji iza nje, ali nije ga prepoznala.+ 15  Isus ju je upitao: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?”+ Misleći da je to vrtlar, rekla mu je: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti!” 16  Tada joj je Isus rekao: “Marija!”+ A ona se okrenula i rekla mu na hebrejskom: “Rabboni!”+ (što znači “učitelju”). 17  A Isus joj je rekao: “Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego pođi mojoj braći+ i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu+ i Ocu vašemu, Bogu svojemu+ i Bogu vašemu.’”+ 18  I tako je Marija Magdalena došla i javila učenicima: “Vidjela sam Gospodina!” I ispričala je sve što joj je rekao.+ 19  A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu,+ premda su zbog straha+ od Židova vrata bila zaključana ondje gdje su bili učenici, Isus je došao+ i stao na sredinu te im rekao: “Mir vama!”+ 20  Rekavši to, pokazao im je svoje ruke i bok.+ I učenici su se obradovali+ što vide Gospodina. 21  Stoga im je Isus ponovno rekao: “Mir vama! Kao što je Otac mene poslao,+ tako i ja šaljem vas.”+ 22  Kad je to rekao, dahnuo je u njih i rekao im: “Primite sveti duh!+ 23  Ako kome oprostite grijehe,+ oprošteno im je, a ako ih kome ne oprostite, nije im oprošteno.”+ 24  Ali Toma,+ jedan od dvanaestorice, zvan Blizanac, nije bio s njima kad je Isus došao. 25  Stoga su mu drugi učenici govorili: “Vidjeli smo Gospodina!” A on im je rekao: “Dok ne vidim rane od čavala na rukama njegovim i ne stavim prst u te rane i ne stavim ruku u ranu na boku njegovu,+ neću vjerovati!”+ 26  Nakon osam dana njegovi su učenici opet bili u kući, a i Toma je bio s njima. I Isus je došao, iako su vrata bila zaključana, te je stao na sredinu i rekao: “Mir vama!”+ 27  Zatim je rekao Tomi: “Stavi prst ovdje i pogledaj ruke moje, i pruži ruku+ i stavi je u ranu na boku mojemu! I nemoj sumnjati, nego vjeruj!” 28  Toma mu je nato rekao: “Gospodin moj i Bog moj!”+ 29  A Isus mu je rekao: “Jesi li povjerovao zato što si me vidio? Sretni su oni koji ne vide, a vjeruju!”+ 30  Isus je učinio i mnoga druga čuda pred učenicima, koja nisu zapisana u ovom svitku.+ 31  A ova su zapisana+ da biste vjerovali da je Isus doista Krist,* Sin Božji, te da vjerujući+ imate život u imenu njegovu.

Bilješke

Ili: “Pomazanik, Mesija”. Vidi bilješku za Mt 2:4.