Djela apostolska 11:1-30

11  A apostoli i braća koji su bili u Judeji čuli su da su i neznabošci+ primili riječ Božju,  pa kad je Petar došao u Jeruzalem, pobornici obrezanja+ počeli su mu prigovarati  zbog toga što je otišao u kuću neobrezanih ljudi i što je jeo s njima.  Nato im je Petar ispričao sve redom kako je bilo:  “Bio sam u gradu Jopi i molio sam se, te sam pao u zanos* i imao viđenje. Vidio sam nešto poput velikog platna držanog za četiri kraja kako silazi s neba i spušta se do mene.  Zagledao sam se u njega, promotrio i vidio četveronošce zemaljske i divlje životinje i gmižuća stvorenja i ptice nebeske.+  Čuo sam i glas koji mi je rekao: ‘Ustani, Petre! Kolji i jedi!’+  Ali ja sam rekao: ‘Nipošto, Gospodine, jer ništa okaljano ili nečisto nikada nije ušlo u moja usta!’+  No glas s neba odgovorio je drugi put: ‘Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio!’+ 10  A to se ponovilo i treći put, a onda je sve bilo uzeto natrag na nebo.+ 11  I, evo, u tom trenutku pred kućom u kojoj smo se nalazili stala su tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.+ 12  Tada mi je duh+ rekao da pođem s njima bez oklijevanja. A sa mnom su pošla i ova šestorica braće te smo ušli u kuću tog čovjeka.+ 13  On nam je ispričao da je u kući svojoj vidio anđela, koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar!+ 14  On će ti kazati riječi po kojima se možeš spasiti ti i sav dom tvoj.’+ 15  A kad sam počeo govoriti, sišao je na njih sveti duh kao i na nas u početku.+ 16  Tada sam se sjetio kako je Gospodin govorio: ‘Ivan je krstio vodom,+ a vi ćete biti kršteni svetim duhom.’+ 17  Dakle, ako je Bog isti dar dao njima kao što ga je dao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista,+ tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?”+ 18  A kad su to čuli, umirili su se+ i počeli slaviti Boga,+ govoreći: “Dakle, Bog je i neznabošcima udijelio pokajanje koje vodi u život.”+ 19  A oni što ih je raspršila+ nevolja koja je nastala zbog Stjepana stigli su sve do Fenicije,+ Cipra+ i Antiohije, ali nisu propovijedali riječ nikome osim Židovima.+ 20  No među njima bili su neki ljudi s Cipra i iz Cirene koji su došli u Antiohiju i počeli razgovarati s ljudima koji su govorili grčki,+ objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu.+ 21  A ruka Jehovina+ bila je s njima i mnogi su ljudi postali vjernici i obratili se Gospodinu.+ 22  A glas o njima došao je do ušiju skupštine koja je bila u Jeruzalemu, pa su poslali Barnabu+ u Antiohiju. 23  Kad je on stigao i vidio Božju nezasluženu dobrotu,+ obradovao se+ i sve ih hrabrio da odlučna srca ostanu vjerni Gospodinu,+ 24  jer je bio dobar čovjek, pun svetog duha i vjere. I velik broj ljudi pridružio se Gospodinu.+ 25  Zatim je otišao u Tarz+ potražiti Savla.+ 26  Kad ga je našao, odveo ga je u Antiohiju. I tako su se cijelu godinu sastajali s njima u skupštini i poučavali veliko mnoštvo ljudi, te su božanskom providnošću upravo u Antiohiji učenici prvi put nazvani kršćanima.+ 27  U te su dane proroci+ došli iz Jeruzalema u Antiohiju. 28  Jedan od njih, po imenu Agab,+ ustao je i po duhu pretkazao da će po svemu svijetu* zavladati velika glad.+ To se i dogodilo za Klaudijeve vladavine. 29  Stoga su učenici, svatko prema svojim mogućnostima,+ odlučili poslati pomoć da se tako posluži+ braći koja žive u Judeji. 30  To su i učinili, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu.+

Bilješke

Ili: “trans”.
Doslovno: “po svoj nastanjenoj zemlji”.