3. Mojsijeva 7:1-38
7 Ovo je zakon o žrtvi za krivnju:+ ona je nešto najsvetije.+
2 Na mjestu+ gdje se kolje žrtva paljenica neka se kolje i žrtva za krivnju, a njezinom krvlju+ neka svećenik poškropi+ žrtvenik sa svih strana.
3 A od svega njezina sala+ neka prinese pretili rep, salo što pokriva crijeva,
4 oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima.+
5 Neka ih svećenik spali na žrtveniku kao žrtvu Jehovi paljenu.+ To je žrtva za krivnju.
6 Svaki muškarac koji je svećenik neka je jede.+ Neka se jede na svetome mjestu. Ona je nešto najsvetije.+
7 Što vrijedi za žrtvu za grijeh, vrijedi i za žrtvu za krivnju. Za njih je jedan zakon.+ Neka pripadne svećeniku koji njome vrši obred očišćenja.
8 Svećeniku koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu neka pripadne koža+ žrtve paljenice koju je prinio.
9 Svaka žitna žrtva pečena u peći+ i svaka pržena u kotliću+ ili pečena na tavi+ pripada svećeniku koji ju je prinio. Neka pripadne njemu.+
10 A svaka žitna žrtva zamiješena s uljem+ ili suha+ neka pripadne svim sinovima Aronovim, svakome jednako.
11 Ovo je zakon o žrtvi zajedništva+ koja će se prinositi Jehovi:
12 ako je tko prinosi kao izraz zahvalnosti,+ onda neka zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinese beskvasne kolutaste kruhove zamiješene s uljem i beskvasne lepinje namazane uljem+ te dobro umiješene kolutaste kruhove napravljene od finog brašna pomiješanog s uljem.
13 S kolutastim kruhovima od ukvasanoga+ tijesta neka prinese svoju žrtvu zajedno sa žrtvom zajedništva koju prinosi kao zahvalnicu.
14 Po jedan od svake žrtve neka prinese kao dio posvećen Jehovi.+ To neka pripadne svećeniku+ koji škropi žrtvenik krvlju žrtava zajedništva.
15 Meso žrtve zajedništva prinesene kao zahvalnice neka se jede istoga dana kad je žrtvu prinio. Neka ništa od nje ne ostavlja do jutra.+
16 Ako tko prinosi žrtvu radi zavjeta+ ili dragovoljnu žrtvu,+ neka se njegova žrtva jede istoga dana kad je prinosi. Ako što od nje ostane, može se jesti i sutradan.
17 Ali meso žrtve što ostane treći dan, neka se spali vatrom.+
18 Ako bi se meso njegove žrtve zajedništva jelo i treći dan, onaj tko je prinosi neće steći Božju milost.+ Ona mu se neće prihvatiti,+ nego će se smatrati nečim nečistim, i duša koja bi od nje jela odgovarat će za svoj prijestup.+
19 Meso koje se dotakne bilo čega nečistoga+ ne smije se jesti. Neka se spali vatrom. A drugo meso može jesti tko je god čist.
20 A duša koja jede mesa žrtve zajedništva prinesene Jehovi, a nečistoća je njezina na njoj, ta duša neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.+
21 Ako se koja duša dotakne čega nečistoga — nečistoće ljudske,+ kakve nečiste životinje+ ili čega drugoga što je nečisto i odvratno+ — pa zatim jede mesa žrtve zajedništva što je prinesena Jehovi, takva duša neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.’”
22 Jehova je dalje rekao Mojsiju:
23 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ne jedite sala+ od goveda ni od ovaca ni od koza.
24 Salo uginule životinje i salo rastrgane+ životinje može se upotrijebiti za bilo što, ali ga nipošto ne smijete jesti.
25 Tko god jede salo od životinje koju prinosi kao žrtvu Jehovi paljenu, onaj* koji ga jede neka se pogubi+ i tako ukloni iz svoga naroda.
26 Ni u jednom mjestu u kojem prebivate ne smijete jesti nikakve krvi,+ ni od ptica ni od drugih životinja.
27 Ako koja duša jede bilo kakvu krv, ta duša neka se pogubi+ i tako ukloni iz svoga naroda.’”
28 Jehova je dalje rekao Mojsiju:
29 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Tko prinosi Jehovi žrtvu zajedništva neka Jehovi prinese dio od svoje žrtve zajedništva.+
30 Svojim rukama neka prinese salo+ na prsima kao paljenu žrtvu Jehovinu. Neka ga prinese s prsima, da se zanjiše kao žrtva zanjihana+ pred Jehovom.
31 Neka svećenik spali salo+ na žrtveniku, a prsa neka pripadnu Aronu i sinovima njegovim.+
32 Desni but od svojih žrtava zajedništva daj svećeniku kao posvećeni dio.+
33 Onome Aronovu sinu koji prinosi krv žrtava zajedništva i njihovo salo neka pripadne desni but.+
34 Jer prsa što su prinesena kao žrtva zanjihana+ te but prinesen kao posvećeni dio ja uzimam od sinova Izraelovih, od njihovih žrtava zajedništva, i dajem ih svećeniku Aronu i sinovima njegovim. To je trajna uredba kojom ih uzimam od sinova Izraelovih.
35 To je svećenički dio Aronu i svećenički dio sinovima njegovim od paljenih žrtava Jehovinih, od dana kad ih je doveo+ da služe kao svećenici Jehovi,
36 kao što je Jehova i zapovjedio na dan njihova pomazanja+ da im to daju sinovi Izraelovi. To je trajna odredba za njihove naraštaje.’”+
37 To je zakon o žrtvi paljenici,+ žitnoj žrtvi,+ žrtvi za grijeh,+ žrtvi za krivnju,+ žrtvi za uvođenje u svećeničku službu+ i žrtvi zajedništva,+
38 kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju+ onoga dana kad je zapovjedio sinovima Izraelovim da prinose svoje žrtve Jehovi u Sinajskoj pustinji.+
Bilješke
^ Doslovno: “duša”.
