1. Samuelova 20:1-42

20  David je pobjegao+ iz Najota u Rami i došao pred Jonatana te ga upitao: “Što sam učinio?+ Kakva je moja krivnja i što sam zgriješio ocu tvojemu da traži dušu moju?”  A on mu je odgovorio: “Ti nipošto nećeš umrijeti!+ Evo, moj otac ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da mi to ne otkrije! Zašto bi otac moj krio takvo što od mene?+ Neće se to dogoditi!”  Ali David se još i zakleo,+ rekavši: “Otac tvoj sigurno zna da sam stekao tvoju naklonost,+ pa kaže: ‘Jonatan ne treba znati ništa o tome, da ne bude žalostan.’ Ali tako živ bio Jehova+ i tako živa bila duša tvoja,+ samo me korak dijeli od smrti!”+  Nato je Jonatan rekao Davidu: “Učinit ću ti što god želi duša tvoja.”  A David je rekao Jonatanu: “Evo, sutra je mlađak+ i ja bih morao s kraljem sjediti za stolom i jesti. Ali ti me pusti da odem, da se sakrijem+ u polju do prekosutra uvečer.  Ako bi otac tvoj primijetio da me nema, reci mu ovako: ‘David me uporno molio da ga pustim da odmah ode u svoj grad Betlehem,+ jer se ondje održava godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.’+  Ako on kaže: ‘Dobro!’ onda može biti miran sluga tvoj. Ali ako se razgnjevi, znaj da mi zlo sprema.+  Iskaži milost* sluzi svojemu,+ jer si sa slugom svojim sklopio savez+ pred Jehovom! Ali ako ima kakva krivnja na meni,+ ti me ubij! Zašto bi me vodio ocu svojemu?”  A Jonatan mu je odgovorio: “Nikada ti ne bih učinio takvo što! Zar ti ne bih javio kad bih doznao da ti otac moj sprema zlo?”+ 10  Nato je David upitao Jonatana: “Tko će mi javiti ako ti otac tvoj oštro odgovori?” 11  A Jonatan je odgovorio Davidu: “Dođi, izađimo u polje!” Tako su obojica izašla u polje. 12  I Jonatan je rekao Davidu: “Jehova, Bog Izraelov,+ neka bude svjedok+ da ću sutra ili prekosutra otkriti što misli otac moj! I ako je otac moj naklonjen tebi, kako onda ne bih poslao nekoga k tebi da ti javim? 13  Neka Jehova učini tako meni i neka mi još doda+ ako ti ne javim da ti otac moj sprema zlo i ne pustim te da odeš u miru! Neka Jehova bude s tobom,+ kao što je bio s ocem mojim!+ 14  A ako ja još budem živ,+ nećeš li onda ti meni iskazati milost kakvu Jehova iskazuje, da ne poginem?+ 15  I ne uskrati milost svoju domu mojemu dovijeka!+ Ni onda kad Jehova istrijebi sve neprijatelje Davidove s lica zemlje, 16  neka ime Jonatanovo ne nestane iz doma Davidova!+ Neka se Jehova osveti neprijateljima Davidovim!” 17  Tako se Jonatan još jednom zakleo Davidu zbog ljubavi svoje prema njemu, jer ga je ljubio kao svoju dušu.+ 18  I Jonatan mu je rekao: “Sutra je mlađak+ i sigurno će se primijetiti da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno. 19  A prekosutra će se još više primijetiti da te nema. Zato otiđi na mjesto gdje si se neki dan* bio sakrio+ i ostani tamo kod kamena! 20  A ja ću odapeti tri strijele pokraj kamena kao da gađam metu. 21  I evo, poslat ću slugu i reći mu: ‘Idi! Pronađi strijele!’ Ako kažem sluzi: ‘Gle, strijele su ti s ove strane, donesi ih!’ ti onda dođi, jer je sve dobro po tebe i nema opasnosti, tako živ bio Jehova!+ 22  Ali ako kažem mladiću: ‘Gle, strijele su ondje dalje od tebe!’ ti onda idi, jer te Jehova šalje odavde. 23  A za ove riječi što smo izrekli+ ja i ti neka je Jehova svjedok između mene i tebe dovijeka!”+ 24  I David se sakrio u polju.+ Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede.+ 25  I kralj je sjeo na svoje uobičajeno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan je bio nasuprot njemu, Abner+ je sjedio kraj Šaula, a Davidovo je mjesto bilo prazno. 26  I Šaul nije ništa rekao onaj dan, jer je pomislio: “Nešto mu se dogodilo pa nije čist,+ sigurno se nije očistio.” 27  A dan poslije mlađaka, drugoga dana, Davidovo je mjesto i dalje bilo prazno. Tada je Šaul upitao sina svojega Jonatana: “Zašto Jišajev sin+ nije došao na objed ni jučer ni danas?” 28  A Jonatan je odgovorio Šaulu: “David me uporno molio da ga pustim da ode u Betlehem.+ 29  Rekao je: ‘Molim te, pusti me jer u gradu imamo obiteljsku žrtvu i brat mi je zapovjedio da dođem! Zato, ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, pusti me da odem i vidim braću svoju!’ Zato nije došao za kraljev stol.” 30  Tada se Šaul žestoko razgnjevio+ na Jonatana pa mu je rekao: “Buntovniče!*+ Zar misliš da ne znam da si se udružio sa sinom Jišajevim na svoju sramotu i na sramotu majke svoje?+ 31  Jer sve dok je živ sin Jišajev na zemlji, nećeš se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje.+ Zato sada pošalji ljude i dovedi mi ga, jer mora umrijeti!”+ 32  Ali Jonatan je odgovorio ocu svojemu Šaulu i rekao mu: “Zašto mora umrijeti?+ Što je učinio?”+ 33  Nato je Šaul bacio koplje svoje na njega da ga probode.+ I Jonatan je vidio da je otac njegov odlučio ubiti Davida.+ 34  Tada je Jonatan ustao od stola silno gnjevan+ i nije ništa jeo toga drugog dana u mjesecu jer je bio žalostan zbog Davida,+ zato što ga je otac njegov osramotio.+ 35  I Jonatan je ujutro izašao u polje, ondje gdje se dogovorio s Davidom,+ a s njim je išao i njegov mladi sluga. 36  I on je rekao sluzi svojemu: “Molim te, otrči i pronađi strijele koje ću odapeti!”+ I sluga je otrčao, a on je odapeo strijelu tako da je preletjela preko njega. 37  Kad je sluga došao do mjesta gdje je bila strijela koju je Jonatan odapeo, Jonatan je povikao za slugom: “Nije li strijela dalje od tebe?”+ 38  I Jonatan je vikao za slugom: “Brže! Požuri! Ne stoj!” I sluga Jonatanov pokupio je strijele i vratio se gospodaru svojemu. 39  A sluga nije znao ništa, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi. 40  Tada je Jonatan dao oružje svoje sluzi svojemu i rekao mu: “Idi, odnesi to u grad!” 41  Kad je sluga otišao, David je ustao s mjesta gdje je bio, s južne strane, pao ničice na zemlju+ i poklonio se tri puta. Potom su se izljubili+ i obojica su plakala, a osobito David.+ 42  I Jonatan je rekao Davidu: “Idi u miru!+ Jer obojica smo se zakleli+ u ime Jehovino: ‘Jehova je svjedok između mene i tebe i između mojega potomstva i tvojega potomstva dovijeka!’”+ I David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.

Bilješke

Ili: “vjernu ljubav”. O izrazu “milost” u recima 8, 14 i 15 vidi bilješku za 1Mo 19:19.
Doslovno: “onog radnog dana”.
Doslovno: “Sine sluškinje buntovne!”