Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

MLADI PITAJU

Kako se nositi s tragedijom?

Tragedije pogađaju sve ljude. “Trku ne dobivaju brzi, ni bitku silni”, stoji u Bibliji. “Nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih” (Propovjednik 9:11). Ni mladi nisu pošteđeni toga. U nastavku pročitajte što je nekima od njih pomoglo da se uspješno nose s s tragičnim gubitkom s kojim su se suočili.

 REBEKAH

Roditelji su mi se razveli kad sam imala 14 godina.

Uvjeravala sam samu sebe da se moji roditelji neće razvesti, nego da tata samo treba malo vremena za sebe. Pa on voli moju mamu — zašto bi je napustio? Zašto bi mene napustio?

Bilo mi je teško bilo s kim razgovarati o tome što se događa. Nisam htjela razmišljati o tome. Bila sam ljuta, iako tada toga nisam bila svjesna. Često bi me obuzela tjeskoba i nisam mogla spavati.

Kad sam imala 19 godina, moja je majka izgubila bitku s rakom. Bila mi je najbolja prijateljica.

Šok koji sam doživjela zbog razvoda svojih roditelja nije bio ništa naspram krajnjeg očaja koji me obuzeo kad mi je mama umrla. Još uvijek to nisam preboljela. Problemi sa spavanjem još su se pogoršali te se i dalje borim s tjeskobom.

Ipak, nekoliko praktičnih koraka pomaže mi da se nosim sa svojom situacijom. Naprimjer, Mudre izreke 18:1 upozoravaju nas da se ne izoliramo od drugih, stoga se nastojim držati tog savjeta.

Osim toga, budući da sam Jehovin svjedok, redovito čitam naše biblijske publikacije, koje me uvijek ohrabre. Tako mi je knjiga Pitanja mladih djelotvorni odgovori jako pomogla kad su se moji roditelji razveli. Naročito dobro se sjećam poglavlja u drugom svesku koje ima naslov “Mogu li biti sretan ako živim samo s jednim roditeljem?”

Jedan od mojih omiljenih redaka koji mi puno pomaže kad me obuzmu tjeskobne misli zapisan je u Mateju 6:25-34. U 27. retku Isus je upitao: “Tko od vas može zabrinutošću svojom imalo produžiti svoj životni vijek?”

Svatko od nas neminovno će doživjeti nešto loše. Ali od svoje sam mame naučila da je jako važno kako ćemo se postaviti u takvim situacijama. Ona je doživjela izuzetno teške trenutke — razvod i neizlječivu bolest — ali cijelo to vrijeme bila je pozitivna i do samoga kraja sačuvala čvrstu vjeru u Boga. Nikada neću zaboraviti ono što me naučila o Jehovi.

Razmisli: Kako ti čitanje Biblije i biblijskih publikacija može pomoći da se nosiš s tragedijom? (Psalam 94:19).

 CORDELL

Kad sam imao 17 godina, bio sam uz svog oca kad je izdahnuo. Njegova smrt bila je nešto najgore što mi se ikad dogodilo. Bio sam posve shrvan.

Nikako nisam mogao shvatiti da je doista mrtav, da je čovjek kojeg su prekrili plahtom stvarno moj otac. Rekao sam sam sebi: “Sutra će se probuditi.” Osjećao sam se prazno i izgubljeno.

Moja obitelj i ja smo Jehovini svjedoci i naši su nam suvjernici bili velika pomoć i podrška kad je otac umro. Pripremali su nam obroke te su bili spremni boraviti kod nas i uvijek biti tu kad nam zatrebaju — i to ne samo u početku nego i kroz duži vremenski period. Potpora koju su nam pružili za mene je bila snažan dokaz da su Jehovini svjedoci pravi kršćani (Ivan 13:35).

Naročitu utjehu pružile su mi riječi iz 2. Korinćanima 4:17, 18, gdje stoji: “Naša trenutna i laka nevolja donosi nam sve veću, vječnu slavu, jer mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi. Naime, ono što se vidi je privremeno, a ono što se ne vidi je vječno.”

Taj zadnji redak snažno je utjecao na mene. Patnje mog oca bile su privremene, ali ono što Bog obećava za budućnost trajat će vječno. Očeva smrt potaknula me da razmislim o tome na što trošim svoj život te da preispitam svoje ciljeve.

Razmisli: Kako ti osobna tragedija može pomoći da preispitaš svoje životne ciljeve? (1. Ivanova 2:17).