Idi na sadržaj

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

MLADI PITAJU...

Kad se mama ili tata razbole...

Većina mladih ne razmišlja o njegovanju bolesnih roditelja. Uostalom, njihovi roditelji neće tako brzo zaći u godine i razboljeti se. Zašto bi onda sada time razbijali glavu?

No što ako ti se tata ili mama razbole dok si još jako mlad? Pročitaj što su rekle dvije djevojke koje se nalaze u takvoj situaciji.

 Što kaže Emmaline

Moja mama boluje od Ehlers-Danlosovog sindroma. Ta kronična bolest zahvaća zglobove, kožu i krvne žile i mojoj majci uzrokuje veliku bol.

Za tu bolest nema lijeka. Posljednjih deset godina mamino se stanje pogoršalo. Ustvari, nekad joj krvna slika bude tako loša da ne znamo hoće li uopće preživjeti, a nekad trpi tolike bolove da samo želi umrijeti.

Moja obitelj i ja Jehovini smo svjedoci i naši nam suvjernici pružaju veliku utjehu. Naprimjer, nedavno nam je jedna cura mojih godina poslala pisamce u kojem je napisala da nas jako voli i da uvijek možemo računati na njenu podršku. Jako je lijepo imati takve prijatelje.

Biblija mi je od velike pomoći. Naprimjer, jedan od meni najdražih redaka jest Psalam 34:18, gdje piše: “Jehova je blizu onih koji su slomljena srca.” Sviđa mi se i redak iz Hebrejima 13:6: “Jehova je pomoćnik moj, neću se bojati.”

On mi je naročito koristan. Najviše se bojim da će moja mama umrijeti. Jako je volim i zahvalna sam na svakom novom danu koji provedem s njom. Taj mi biblijski redak pomaže shvatiti da se mogu hrabro suočiti s budućnosti, što god da se desi.

Ali još se nečega pribojavam. Mamina bolest je nasljedna. Ona ju je dobila od svoje mame, a ja od svoje. Da, i ja bolujem od Ehlers-Danlosovog sindroma. No Hebrejima 13:6 jamči mi da je Jehova i moj pomoćnik. Vjerujem da će mi pružiti podršku i kad je riječ o bolesti.

Trudim se cijeniti ono što imam sada. Ne želim živjeti u prošlosti niti strahovati od budućnosti. Brzo bih pala u depresiju kad bih razmišljala koliko je toga mama prije mogla raditi, a koliko malo danas može napraviti. Biblija kaže da su kušnje s kojima se suočavamo trenutne i lake u usporedbi s nadom u vječni život bez bolesti (2. Korinćanima 4:17; Otkrivenje 21:1-4).

Razmisli: Što Emmaline pomaže da ostane pozitivna? Kako ti možeš biti pozitivan kad se suočiš s problemima?

 Što kaže Emily

Kad sam bila u srednjoj školi, tata je prvi put imao napadaj depresije. Bilo je to kao da je moj stari tata nestao, a umjesto njega pojavio se neki drugi čovjek. Već 15 godina bori se s tugom, iracionalnim strahovima i tjeskobom. Sigurno mu je strašno kad ga obuzme tuga, a zna da ne postoji logično objašnjenje zašto se tako osjeća.

Mi smo Jehovini svjedoci i skupština nam je velika potpora. Naša duhovna braća i sestre jako su brižni i puni razumijevanja. Tata nikad nije imao osjećaj da je beskoristan u skupštini. Kad vidim kako se on nosi sa svojim problemima, još ga više volim.

Nedostaje mi moj stari tata, koji je bio sretan i vedar, kojeg nije mučila tjeskoba i patnja. Užasno mi je kad pomislim da se svaki dan mora boriti s nevidljivim neprijateljem koji napada njegovu psihu.

Unatoč svemu tata stvarno nastoji biti pozitivan. Kad je nedavno bio u teškoj depresiji, trudio se svaki dan pročitati barem nekoliko redaka iz Biblije. To ga je puno ojačalo. Iako to možda izgleda kao neka sitnica, spasilo mu je život. Nikad nisam bila ponosnija na njega.

Jako volim Nehemiju 8:10, gdje stoji: “Radost Jehovina vaša je utvrda!” To je zbilja istina. Kad sam u skupštini, kad sudjelujem u sastancima i obavljam sva ostala zaduženja, osjećam silnu radost. To mi pomaže da mi se srce ne raspukne od tuge zbog tate. Ta radost daje mi snagu koju osjećam cijeli dan. Tatin primjer uči me da će Jehova uvijek biti uz nas, kakve god životne bitke morali voditi.

Razmisli: Kako Emily pruža podršku svom ocu? Kako ti možeš pomoći nekome tko se bori s depresijom?