Biblija opisuje stanje u svijetu i događaje koji će obilježiti “svršetak ovog poretka”, odnosno “svršetak svijeta” (Matej 24:3; Jeruzalemska Biblija). Vrijeme u kojem živimo Biblija naziva “posljednjim danima” ili “vremenom kraja” (2. Timoteju 3:1; Danijel 8:19). Navest ćemo neka upečatljiva obilježja posljednjih dana koja je prorekla Biblija.

• Diljem svijeta bit će ratova (Matej 24:7; Otkrivenje 6:4).

• Bit će gladi (Matej 24:7; Otkrivenje 6:5, 6).

• Bit će velikih potresa (Luka 21:11).

• Bit će pošasti, odnosno raznih bolesti (Luka 21:11).

• Zločina će biti sve više (Matej 24:12).

• Ljudi će uništavati Zemlju (Otkrivenje 11:18).

• Moral ljudi potpuno će se srozati; mnogi će biti “nezahvalni, nevjerni, (...) nespremni na bilo kakav dogovor, klevetnici, neobuzdani, okrutni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, ponosni” (2. Timoteju 3:1-4).

• Obitelji će se raspadati jer će nestati “ljubavi prema članovima obitelji”, a djeca će biti neposlušna roditeljima (2. Timoteju 3:2, 3, bilješka).

• Ljudi će sve manje voljeti Boga (Matej 24:12).

• Vjersko licemjerje uzet će maha (2. Timoteju 3:5).

• Neki pojedinci sve će bolje razumjeti biblijska proročanstva, uključujući i ona koja govore o posljednjim danima (Danijel 12:4).

• Po cijelom svijetu propovijedat će se dobra vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14).

• Mnogi će biti ravnodušni prema činjenici da se bliži kraj te će se rugati onima koji vjeruju u to (Matej 24:37-39; 2. Petrova 3:3, 4).

• Sva ta proročanstva, a ne samo neka ili većina njih, ispunjavat će se u isto vrijeme (Matej 24:33).

Živimo li u “posljednjim danima”?

Da, živimo. Stanje u svijetu i biblijska kronologija pokazuju da su posljednji dani započeli 1914. Te je godine na nebu uspostavljeno Božje Kraljevstvo. Jedan od prvih poteza te vlasti bilo je zbacivanje Sotone Đavla i demona s neba u blizinu Zemlje (Otkrivenje 12:7-12). Sotonin utjecaj na ljude jasno se vidi po njihovim lošim stavovima i postupcima zbog kojih su posljednji dani s pravom nazvani “naročito teška vremena” (2. Timoteju 3:1).