Idi na sadržaj

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Trebaju li kršćani držati subotu?

Što kaže Biblija:

Kršćani ne trebaju držati subotu, odnosno tjedni dan počinka. Za njih vrijedi “zakon Kristov”, koji ne uključuje držanje dana počinka (Galaćanima 6:2; Kološanima 2:16, 17). Zašto možemo biti sigurni u to? Razmotrimo najprije porijeklo dana počinka.

Što je dan počinka?

U nekim prijevodima Biblije za “dan počinka” koriste se izrazi “šabat”, “dan subotnji” ili “subota”. Zanimljivo je da hebrejska riječ “šabat” (od koje preko grčkog odnosno latinskog dolazi hrvatska riječ “subota”) znači “počinak, odmor, mirovanje”. Izraz “dan počinka” prvi se put pojavljuje u zapovijedima koje je Bog dao izraelskom narodu (2. Mojsijeva 16:23). Naprimjer, četvrta od Deset zapovijedi glasi: “Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu. Nemoj raditi nikakva posla” (2. Mojsijeva 20:8-10). Dan počinka trajao je od zalaska Sunca u petak do zalaska Sunca u subotu. Za to vrijeme Izraelci nisu smjeli otići iz svog mjesta, ložiti vatru, skupljati drva ni nositi teret (2. Mojsijeva 16:29; 35:3; 4. Mojsijeva 15:32-36; Jeremija 17:21). Tko bi postupio suprotno tome, bio bi pogubljen (2. Mojsijeva 31:15).

Prema židovskom kalendaru, svaka sedma i pedeseta godina bila je godina počinka. Zemlja se nije smjela obrađivati, a Izraelci nisu smjeli utjerivati dugove od svojih sunarodnjaka (3. Mojsijeva 16:29-31; 23:6, 7, 32; 25:4, 11-14; 5. Mojsijeva 15:1-3).

Isusovom smrću ukinut je zakon o danu počinka

Zašto se zakon o danu počinka ne odnosi na kršćane?

Odredbu o danu počinka morale su držati samo one osobe koje su bile pod Mojsijevim zakonom (5. Mojsijeva 5:2, 3; Ezekijel 20:10-12). Bog od drugih naroda nije tražio da drže dan počinka. Osim toga, žrtvenom smrću Isusa Krista čak su i Židovi bili “oslobođeni Zakona” dobivenog preko Mojsija, pa tako i Deset zapovijedi (Rimljanima 7:6, 7; 10:4; Galaćanima 3:24, 25; Efežanima 2:15). Kršćani ne drže Mojsijev zakon, nego uzvišeniji zakon — zakon ljubavi (Rimljanima 13:9, 10; Hebrejima 8:13).

Zablude o danu počinka

Što neki misle: Bog je uveo dan počinka kad je i sam počinuo u sedmi dan.

Što je prava istina: Biblija kaže: “Blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini” (1. Mojsijeva 2:3, Jeruzalemska Biblija). Taj redak ne sadrži odredbu koje se ljudi trebaju držati, nego naprosto govori o tome što je Bog učinio u sedmi dan stvaranja. Prema Bibliji, prije Mojsijevog vremena nitko nije držao dan počinka.

Što neki misle: Izraelci su držali zakon o danu počinka još i prije nego što su dobili Mojsijev zakon.

Što je prava istina: Mojsije je rekao Izraelcima: “Jehova, Bog naš, sklopio je s nama savez na Horebu”, planinskom području oko gore Sinaja. Taj savez uključivao je zakon o držanju dana počinka (5. Mojsijeva 5:2, 12). Dan počinka za Izraelce je bio nešto sasvim novo. Bog im je objasnio svrhu tog dana. Rekao je da će ih on podsjećati na izbavljenje iz Egipta. Da su već prije, dok su bili u Egiptu, imali neki sličan zakon, bi li dan počinka ispunio svrhu o kojoj je Bog govorio? (5. Mojsijeva 5:15). Kako to da im je trebalo reći da ne smiju skupljati manu sedmi dan? (2. Mojsijeva 16:25-30). Kako to da nisu znali što učiniti kad su se prvi put suočili s kršenjem zakona o danu počinka? (4. Mojsijeva 15:32-36).

Što neki misle: Zakon o danu počinka vrijedi za sva vremena, pa ga i mi trebamo držati.

Što je prava istina: U nekim prijevodima Biblije za dan počinka kaže se da je “vječni savez” (2. Mojsijeva 31:16, JB). Hebrejska riječ prevedena s “vječan” može značiti i “traje u nedogled”, no ne mora se neminovno odnositi na vječnost. Naprimjer, ista se hebrejska riječ koristi kad se u Bibliji govori o svećeničkoj službi u starom Izraelu, koju je Bog ukinuo prije otprilike 2 000 godina (2. Mojsijeva 40:15; Hebrejima 7:11, 12).

Što neki misle: Kršćani moraju držati dan počinka jer ga je i Isus držao.

Što je prava istina: Isus je držao dan počinka zato što je bio Židov, pa je bio dužan živjeti u skladu s Mojsijevim zakonom (Galaćanima 4:4). No kad je umro, savez Zakona, koji je uključivao i odredbu o danu počinka, više nije bio na snazi (Kološanima 2:13, 14).

Što neki misle: Kao kršćanin, apostol Pavao držao je dan počinka.

Što je prava istina: Pavao je subotom išao u sinagoge, ali ne zato da bi se pridružio Židovima u slavljenju dana počinka (Djela apostolska 13:14; 17:1-3; 18:4). U njegovo vrijeme bio je običaj da se u sinagogu pozove nekog gosta kako bi održao govor mnoštvu koje se okupilo radi štovanja Boga. Tako je Pavao u sinagogama propovijedao dobru vijest ljudima (Djela apostolska 13:15, 32). Dobru je vijest propovijedao “svaki dan”, a ne samo na dan počinka (Djela apostolska 17:17).

Što neki misle: Nedjelja je dan počinka za kršćane.

Što je prava istina: Biblija ne sadrži zapovijed o tome da nedjelju, koja je kroz povijest bila prvi dan u tjednu, kršćani moraju posvetiti odmoru i štovanju Boga. Prvim kršćanima nedjelja je bila radni dan kao i svaki drugi. U djelu The International Standard Bible Encyclopedia stoji: “Tek je u 4. stoljeću nedjelja poprimila obilježja dana odmora jer je tada [poganski rimski car] Konstantin odredio da se nedjeljom ne smiju obavljati neki poslovi.” *

No kako razumjeti biblijske retke na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je nedjelja bila poseban dan u tjednu? Naprimjer, u Djelima apostolskim 20:7 stoji da je apostol Pavao jeo sa svojim suvjernicima “prvog dana u tjednu”, to jest u nedjelju. No to je učinio zato što je sutradan morao otputovati, a ne zato što je nedjelja bila neki poseban dan. Slično tome nekim je skupštinama rečeno da “prvog dana u tjednu”, u nedjelju, stavljaju na stranu novac za pomoć svojim suvjernicima. Bio je to tek praktičan prijedlog za mudro raspolaganje novcem. Novac koji bi odvojili trebali su držati kod kuće, a ne nositi na mjesto vjerskih okupljanja (1. Korinćanima 16:1, 2).

Što neki misle: Nije ispravno odvojiti jedan dan u tjednu za odmor i štovanje Boga.

Što je prava istina: Biblija tu odluku prepušta svakome kršćaninu ponaosob (Rimljanima 14:5).

^ odl. 21 Vidi i djelo New Catholic Encyclopedia, drugo izdanje, svezak 13, stranica 608; te Suvremenu katoličku enciklopediju, stranica 649.