Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

Što je krštenje?

Što kaže Biblija:

Krštenje se vrši potpunim podranjanjem pod vodu. * Imamo li to na umu, jasno nam je zašto je Isus bio kršten u rijeci (Matej 3:13, 16). Za jednog Etiopljanina koji se krstio Biblija kaže da je nakon krštenja izašao iz vode (Djela apostolska 8:36-40).

Značenje krštenja

Biblija krštenje uspoređuje s pokopom (Rimljanima 6:4; Kološanima 2:12). Krštenjem u vodi osoba “umire” u odnosu na svoj prijašnji način života, a započinje nov život jer pokazuje da će živjeti posvećeno Bogu, odnosno vršenju njegove volje. Krštenje i koraci koji vode do njega preduvjeti su koje je Bog odredio, a osobi omogućavaju da stekne čistu savjest na temelju svoje vjere u žrtvu Isusa Krista (1. Petrova 3:21). Zato je Isus naučavao da se njegovi učenici moraju krstiti (Matej 28:19, 20).

Da li nas krštenje čisti od grijeha?

Ne. Biblija uči da od grijeha možemo biti oslobođeni samo putem Isusove prolivene krvi (Rimljanima 5:8, 9; 1. Ivanova 1:7). No da bismo imali korist od Isusove žrtve, moramo pokazivati vjeru u njega, promijeniti svoj način života i početi živjeti u skladu s Isusovim učenjima te se krstiti (Djela apostolska 2:38; 3:19).

Podupire li Biblija krštenje male djece?

Ne, Biblija ne naučava da treba krštavati novorođenčad. U nekim crkvama izvršava se sakrament krštenja male djece i pritom se djecu poškropi ili polije po glavi te im se da ime. No Biblija uči da se osoba treba krstiti kad je dovoljno zrela da razumije “dobru vijest o kraljevstvu Božjem” i povjeruje u nju (Djela apostolska 8:12). Da bi došla do krštenja, ona treba čuti Božju Riječ, prihvatiti je i pokajati se, a te korake ne može poduzeti malo dijete (Djela apostolska 2:22, 38, 41).

Osim toga, Biblija pokazuje da Bog na temelju vjere i ispravnog postupanja roditelja malu djecu smatra svetom, odnosno čistom (1. Korinćanima 7:14). Kad bi krštenje male djece bilo biblijski utemeljeno, ona ne bi trebala biti proglašena svetom po zasluzi svojih roditelja. *

Pogrešna gledišta o krštenju

Što neki misle: Umjesto da se osobu podroni pod vodu, dovoljno ju je poškropiti ili politi vodom.

Što kaže Biblija: Sva krštenja o kojima govori Biblija izvršena su uranjanjem u vodu. Već smo spomenuli Etiopljanina kojeg je krstio učenik Filip. Biblijski izvještaj kaže da su “obojica sišla u vodu” i da su nakon krštenja “izašli iz vode” (Djela apostolska 8:36-39). *

Što neki misle: Biblija ukazuje na to da su se krštavala mala djeca jer u nekim izvještajima piše da je bila krštena cijela obitelj. Naprimjer, za jednog zatvorskog čuvara u Filipima kaže se da su se krstili “i on i svi njegovi” (Djela apostolska 16:31-34).

Što kaže Biblija: Izvještaj o obraćenju tog čuvara pokazuje da su oni koji su se krstili razumjeli “riječ Jehovinu” i da su se veoma radovali zbog toga (Djela apostolska 16:32, 34). To navodi na zaključak da mala djeca iz obitelji tog čuvara nisu bila krštena jer ona nisu mogla razumjeti Božju Riječ.

Što neki misle: Isus je naučavao da se treba krstiti malu djecu jer je rekao da njima pripada Kraljevstvo (Matej 19:13-15; Marko 10:13-16).

Što kaže Biblija: Kad je to rekao, Isus nije govorio o krštenju. Govorio je o tome da će u Božje Kraljevstvo moći ući samo oni koji su nalik maloj djeci — blage osobe koje su spremne učiti (Matej 18:4; Luka 18:16, 17).

^ odl. 3 Riječ “krstiti” prijevod je grčkog izraza koji znači “uroniti, umočiti” (Majnarić-Gorski, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb, 1983, stranica 74).

^ odl. 10 Prema djelu The International Standard Bible Encyclopedia “u Novom zavjetu nema naznaka o krštavanju male djece”. To djelo također kaže da je obred krštenja novorođenčadi uveden na temelju “pogrešne i preuveličane važnosti krštenja”, odnosno na temelju shvaćanja da ono samo po sebi čisti osobu od grijeha (svezak 1, stranice 416-417).

^ odl. 13 New Catholic Encyclopedia, pod naslovom “Krštenje (u Bibliji)”, navodi: “Jasno je da se krštenje u ranoj Crkvi vršilo uranjanjem” (svezak 2, stranica 59).