Prema Bibliji, duhovnost je duboka želja i spremnost da svojim životom ugađamo Bogu i usvojimo njegov način razmišljanja. Duhovna, odnosno produhovljena, osoba nastoji živjeti u skladu s Božjim sustavom vrijednosti i dopušta da je on vodi svojim svetim duhom a (Rimljanima 8:5; Efežanima 5:1).

 Biblija se često služi kontrastima da bi objasnila što je duhovnost. Naprimjer, za razliku od duhovnog čovjeka “tjelesni čovjek ne prihvaća ono što dolazi od Božjeg duha”, to jest ne prihvaća Božja učenja (1. Korinćanima 2:14–16). Tjelesni ljudi skloni su ljubomori i svađama, a ne velikodušnosti i miroljubivosti, koje krase duhovne ljude (1. Korinćanima 3:1–3). A za one koji kleveću druge i takvim govorom razdvajaju bliske prijatelje Biblija kaže da su “ljudi koji se ponašaju poput životinja, koji nemaju duhovnosti” (Juda 19, bilješke; Mudre izreke 16:28). b

U ovom članku:

•  Odakle čovjeku duhovnost?

•  Zašto je duhovnost važna?

•  Kako mogu razviti duhovnost?

•  Trebam li pripadati nekoj religiji da bih bio duhovan?

•  Što neki misle o duhovnosti?

•  Biblijski reci koji govore o duhovnosti

 Budući da je čovjek stvoren na Božju sliku, može razvijati duhovnost (Postanak 1:27). Stoga nije čudno što većina ljudi smatra vrijednim ono što nije materijalno.

 Čovjek ima urođenu sposobnost da pokazuje osobine koje su svojstvene Jehovi c Bogu, naprimjer miroljubivost, milosrđe i nepristranost (Jakov 3:17). Pored toga, Bog daje svoj duh onima koji žive u skladu s njegovim zapovijedima (Djela apostolska 5:32).

 Duhovnost donosi “život i mir” (Rimljanima 8:6). To su neprocjenjivi darovi koje Bog daje čovjeku.

•   Život: Bog je obećao dati vječni život onima koje krasi duhovnost (Ivan 17:3; Galaćanima 6:8).

•   Mir: Misli se na mir s Bogom. Biblija kaže: “Razmišljanje svojstveno tijelu”, odnosno briga isključivo za fizičke i materijalne potrebe, “donosi neprijateljstvo s Bogom” (Rimljanima 8:7). Onima koji razvijaju duhovnost, Bog daje “mir, koji nadilazi sve što čovjek može pojmiti” (Filipljanima 4:6, 7). Taj unutarnji mir pomaže im da budu sretni (Matej 5:3).

•   Poslušnost Božjim zapovijedima. Da bismo se upoznali s Božjim zapovijedima, trebamo čitati Bibliju u kojoj nam je Bog, preko ljudi koji su bili “vođeni svetim duhom”, otkrio svoje misli (2. Petrova 1:21). Ono što saznate iz Biblije, pomoći će vam da Boga štujete “duhom i istinom”, odnosno u skladu s vodstvom svetog duha i Božjom voljom (Ivan 4:24).

•   Molitva za Božju pomoć (Luka 11:13). Bog će vam pomoći da pokazujete osobine koje su karakteristične za duhovne ljude (Galaćanima 5:22, 23). Osim toga, dat će vam mudrosti da se nosite sa životnim problemima (Jakov 1:5).

•   Društvo osoba koje cijene duhovnost. Takve osobe poticat će vas da razvijate duhovnost (Rimljanima 1:11, 12). No ako provodite vrijeme s osobama čije se razmišljanje kosi s Božjim, vaša duhovnost može oslabjeti (Jakov 4:4).

 Nije svaki čovjek koji je religiozan automatski i duhovan. Biblija kaže: “Ako netko misli da na ispravan način štuje Boga”, da je pobožan odnosno religiozan, “a ne zauzdava svoj jezik, on obmanjuje svoje srce i njegovo je štovanje isprazno” (Jakov 1:26).

 Biblija pokazuje da duhovni ljudi štuju Boga onako kako on odobrava. Oni priznaju da postoji samo “jedan duh” – Božji sveti duh. Taj duh potiče ih da štuju Boga kao “jedno tijelo”, odnosno kao organizirana skupina ljudi kojoj je upućen savjet: “Svesrdno se trudite održati jedinstvo koje imate zahvaljujući duhu tako da čuvate mir koji vas povezuje” (Efežanima 4:1–4).

 Neki misle: Duhovnost je urođena karakteristika svih živih bića.

 Činjenica: Sve što je Bog stvorio, donosi mu čast i slavu (Psalam 145:10; Rimljanima 1:20). No samo stvorenja koja je Bog obdario razumom mogu razvijati duhovnost. Životinje se vode instinktom i ne mogu se sprijateljiti s Bogom. Njihovo ponašanje određeno je prvenstveno njihovim tjelesnim potrebama (2. Petrova 2:12). Biblija pokazuje da je duhovnost sasvim nespojiva s razmišljanjem i ponašanjem koje je svojstveno životinjama (Jakov 3:15; Juda 19; bilješke).