Idi na sadržaj

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Izvještaj o Noi i potopu – je li to samo mit?

Što kaže Biblija:

Potop je bio stvaran događaj. Bog je prouzročio potop kako bi uništio zle ljude, ali Noi je zapovjedio da sagradi arku i tako na životu sačuva dobre ljude i životinje (1. Mojsijeva 6:11-20). Možemo biti uvjereni da se potop stvarno dogodio jer o njemu izvještava Sveto pismo, koje je “nadahnuto od Boga” (2. Timoteju 3:16).

 Činjenica ili izmišljena priča?

Biblija pokazuje da je Noa bio stvarna osoba i da se potop stvarno dogodio, a ne da je neka izmišljena priča ili mit.

  • Biblijski pisci vjerovali su da je Noa bio stvarna osoba. Naprimjer, biblijski pisci Ezra i Luka bili su vrsni povjesničari koji su Nou uvrstili u rodoslovlje izraelskog naroda (1. Ljetopisa 1:4; Luka 3:36). Matej i Luka u svoja su evanđelja uključili Isusove riječi o Noi i potopu (Matej 24:37-39; Luka 17:26, 27).

    Nadalje, prorok Ezekijel i apostol Pavao naveli su Nou kao uzor vjere i pravednosti (Ezekijel 14:14, 20; Hebrejima 11:7). Bi li imalo smisla da kao pozitivan primjer na koji se možemo ugledati navode izmišljene likove? Noa te drugi muškarci i žene koji su pokazali veliku vjeru u Boga mogu nam biti uzor zato što su bili stvarne osobe (Hebrejima 12:1; Jakov 5:17).

  • Biblija navodi konkretne detalje o potopu. Biblijski izvještaj o potopu ne počinje riječima: “Bio jednom jedan...”, kao što je to slučaj s bajkama. Kad Biblija spominje događaje povezane s potopom, navodi godinu, mjesec i dan u koji su se zbili (1. Mojsijeva 7:11; 8:4, 13, 14). Otkriva nam i dimenzije arke koju je Noa sagradio (1. Mojsijeva 6:15). Ti detalji pokazuju da Biblija o potopu govori kao o stvarnom događaju, činjenici, a ne izmišljenoj priči punoj nedorečenih pojedinosti.

 Zašto je Bog prouzročio potop?

Prema Bibliji, Bog je prije potopa “vidio da je zloća čovjekova na zemlji velika” (1. Mojsijeva 6:5). Ona također kaže da se “zemlja (...) iskvarila pred pravim Bogom” jer je bila puna nasilja i spolnog nemorala (1. Mojsijeva 6:11; Juda 6, 7).

U Bibliji piše da su većinu tih problema izazvali zli anđeli koji su napustili nebo da bi imali spolne odnose sa ženama. Njihovi potomci, koji su se zvali nefili, ljudima su zagorčavali život (1. Mojsijeva 6:1, 2, 4). Bog je odlučio ukloniti zlo sa Zemlje i omogućiti dobrim ljudima da krenu ispočetka (1. Mojsijeva 6:6, 7, 17).

 Jesu li ljudi znali da dolazi potop?

Jesu. Bog je rekao Noi što će se dogoditi te mu dao upute da sagradi arku kako bi na životu sačuvao svoju obitelj i životinje (1. Mojsijeva 6:13, 14; 7:1-4). Noa je upozoravao ljude da ih čeka uništenje, ali oni su ignorirali njegova upozorenja (2. Petrova 2:5). Biblija kaže: “Nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio” (Matej 24:37-39).

 Kako je izgledala Noina arka?

Arka je izgledala kao velika kutija; bila je dugačka 133 metra, široka 22 metra i visoka 13 metara. * Bila je načinjena od smolastog drveta i premazana smolom iznutra i izvana. Imala je tri kata i bila podijeljena u odjeljke. S jedne strane bila su vrata, a prozori su bili odmah ispod krova, vjerojatno cijelom dužinom zidova arke. Po svemu sudeći, arka je imala blago nakošen krov kako bi se voda slijevala s njega (1. Mojsijeva 6:14-16).

 Koliko je Noi trebalo da sagradi arku?

Biblija ne kaže koliko je dugo Noa gradio arku, ali izgleda da je tom poslu posvetio nekoliko desetljeća. Prvog sina dobio je s više od 500 godina, a kad je počeo potop, imao je 600 godina * (1. Mojsijeva 5:32; 7:6).

Bog je rekao Noi da sagradi arku nakon što su njegova tri sina odrasla i stupila u brak, a dotad je možda prošlo 50 ili 60 godina (1. Mojsijeva 6:14, 18). Ako je bilo tako, onda je logično zaključiti da je Noi trebalo 40 ili 50 godina da dovrši arku.

^ odl. 21 U Bibliji se dimenzije arke navode u laktima. Starozavjetni lakat iznosio je 445 milimetara (Enciklopedija Biblije, izdanje iz 2000, stranica 240).

^ odl. 23 O životnom vijeku ljudi koji su živjeli dugo poput Noe vidi članak “Jesu li ljudi u biblijsko doba doista živjeli toliko dugo?” iz Stražarske kule od 1. prosinca 2010.