Idi na sadržaj

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Jesu li neki dijelovi Biblije međusobno proturječni?

U čitavoj Bibliji vlada savršeni sklad, u njoj ne postoje proturječja. Iako može izgledati da se neki biblijski reci ne podudaraju s drugima, moguće ih je ispravno razumjeti uz primjenu nekoliko jednostavnih koraka:

  1. Razmotrite kontekst. Riječi bilo kojeg pisca mogu zvučati kontradiktorno ako se izvuku iz konteksta.

  2. Imajte na umu da ne piše svatko iz istog kuta gledanja. Naprimjer, ako nekom događaju svjedoči više ljudi, svi ga mogu opisati točno, ali na sebi svojstven način. Osim toga, mogu spomenuti različite detalje.

  3. Uzmite u obzir činjenice i običaje koji su povijesno potvrđeni.

  4. Razmislite koristi li se neki izraz u doslovnom ili simboličnom smislu.

  5. Ne zaboravite da se neki postupak može pripisati nekome iako ga on osobno nije učinio. *

  6. Koristite vjerodostojan prijevod Biblije.

  7. Nemojte biblijske retke prilagođavati pogrešnim vjerskim predodžbama ili crkvenim učenjima.

Sljedeći primjeri pokazat će kako spomenute točke razjašnjavaju neka naizgledna proturječja.

1) Kontekst

Kako to da Biblija na jednom mjestu kaže da Bog stalno radi, a na drugome da sedmoga dana počiva od svojih djela? U izvještaju o stvaranju, koji je zapisan u prvoj biblijskoj knjizi, za Boga se kaže: “Sedmoga je dana stao počivati od svega djela koje je načinio” (1. Mojsijeva 2:2-4). Kontekst tog izvještaja pokazuje da je Bog počivao u tom smislu što je prestao sa stvaranjem Zemlje i živog svijeta na njoj. Isus je jednom prilikom rekao: “Otac moj radi sve do sada” (Ivan 5:17). Je li time pobio izvještaj iz Prve knjige Mojsijeve? Nije. On je govorio o nekim drugim Božjim djelima. O kojim je to djelima govorio? Bog je, primjerice, neko vrijeme nakon stvaranja Zemlje nadahnuo pisanje Biblije. Pored toga, on se i dan-danas na razne načine brine za ljude (Psalam 20:6; 105:5; 2. Petrova 1:21).

2) Kut gledanja

3) Povijesno potvrđene činjenice

Gdje je Isus izliječio slijepog čovjeka? U Lukinom evanđelju piše da je Isus izliječio nekog slijepca “dok se približavao Jerihonu” (Luka 18:35-43). Isti je događaj opisan i u Matejevom evanđelju, no u njemu se spominje dva slijepca te se kaže da se njihovo izlječenje dogodilo kad su Isus i mnoštvo “izlazili iz Jerihona” (Matej 20:29-34). Ta dva izvještaja pisana su iz različitih kutova gledanja. Oni ne proturječe jedan drugome, nego se nadopunjuju. Evanđelist Matej spominje ukupan broj slijepaca, a Luka ističe jednoga od njih dvojice, onoga s kojim je Isus razgovarao. A gdje su točno ti slijepci bili izliječeni? Arheologija pokazuje da su u Isusovo vrijeme postojala dva Jerihona. Stari židovski grad Jerihon nalazio se oko kilometar i pol dalje od novijega rimskoga grada. Lako je moguće da je Isus negdje između ta dva grada čudom izliječio slijepce koje je sreo.

4) Doslovno i simbolično značenje riječi

Hoće li Zemlja biti uništena? U Propovjedniku 1:4 piše da “zemlja ostaje zauvijek”. Ta je izjava naizgled proturječna onoj koja se nalazi u 2. Petrovoj 3:10 (Šarić), gdje stoji: “Zemlja i djela, što su na njoj, izgorjet će.” Dobro je imati na umu da se riječ “zemlja” u Bibliji koristi i u doslovnom i u simboličnom smislu. U doslovnom se smislu odnosi na naš planet, a u simboličnom na ljude koji žive na njemu (1. Mojsijeva 1:1; 11:1). Kad se u 2. Petrovoj 3:10 govori o uništenju “zemlje”, ne misli se da će planet biti spaljen vatrom, nego da će biti uništeni bezbožni ljudi (2. Petrova 3:7).

5) Vršitelj radnje

Kako je Isus saznao za molbu jednog rimskog stotnika? U Mateju 8:5, 6 stoji da je Isusu u Kafarnaumu prišao jedan stotnik rimske vojske i zamolio ga da mu izliječi slugu. No Luka 7:3 kaže da je taj stotnik poslao “starješine židovske neka ga zamole da dođe i ozdravi mu roba”. Kako trebamo razumjeti to naizgledno proturječje? Sasvim je razumno zaključiti da je stotnik uputio molbu Isusu preko židovskih starješina, koji su poslužili kao njegovi zastupnici.

6) Vjerodostojan prijevod Biblije

Je li točno da svi griješimo? Biblija uči da su svi ljudi naslijedili grijeh od prvog čovjeka, Adama (Rimljanima 5:12). No neki prijevodi Biblije kažu da dobra osoba “ne griješi”, to jest “ne čini grijeh” (1. Ivanova 3:6; Jeruzalemska Biblija; Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje). Znači li to da su ti biblijski reci međusobno protuslovni? Spomenimo da je grčki glagol “griješiti”, koji se spominje u 1. Ivanovoj 3:6, u izvornom jeziku napisan u prezentu, glagolskom vremenu koje se u tom jeziku obično koristi za izricanje nesvršene radnje. Biblija pravi razliku između naslijeđenoga grijeha, koji ne možemo izbjeći, i namjernoga upornog kršenja Božjeg zakona. Stoga neki prijevodi Biblije preciznije prevode riječi zapisane u 1. Ivanovoj 3:6 i za grčki glagol “griješiti” koriste izraze “ne hodi u grijehu” ili “ne nastavlja griješiti” (Novi svijet; Novi zavjet — suvremeni prijevod).

7) Čemu vjerovati — Bibliji ili uvriježenim crkvenim učenjima

Je li Isus jednak Bogu? Isus je jednom prilikom rekao: “Ja i Otac jedno smo” (Ivan 10:30). Ta se izjava na prvi pogled kosi s njegovim riječima: “Odlazim k Ocu, jer je Otac veći od mene” (Ivan 14:28). Ako želimo ispravno razumjeti te retke, moramo istražiti što Biblija doista govori o Jehovi Bogu i Isusu Kristu, a ne pokušavati u njima naći potvrdu za učenje o Trojstvu, koje se ne temelji na Bibliji. Božja Riječ nedvosmisleno kaže da je Jehova Isusov Otac, ali i njegov Bog (Matej 4:10; Marko 15:34; Ivan 17:3; 20:17; 2. Korinćanima 1:3). Budući da Isus obožava Jehovu i smatra ga svojim Bogom, nameće nam se jasan zaključak — Isus nije jednak Bogu.

Prema kontekstu Isusove izjave “ja i Otac jedno smo”, lako se može zaključiti o čemu je Isus govorio. On je htio istaknuti jedinstvo koje vlada između njega i njegovog Oca te je zapravo dao do znanja da su njihovi ciljevi i namjere u potpunom suglasju. Svojim je učenicima kasnije rekao: “Znate da je Otac u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s Ocem” (Ivan 10:38). Kad se Bogu molio za svoje učenike, Isus je na sličan način koristio riječ “zajedništvo”, želeći naglasiti da on i njegovi učenici rade na ostvarenju istih ciljeva. Zato je rekao: “Dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno, ja u zajedništvu s njima i ti u zajedništvu sa mnom” (Ivan 17:22, 23).

^ odl. 7 Navest ćemo jedan primjer. U djelu Encyclopaedia Britannica piše da je Taj Mahal “podignuo mogulski vladar Šah Džahan”. No naravno, nije ga sagradio on osobno. U istom članku stoji da je na tom zdanju radilo “više od 20 000 radnika”.