Što su proročanstva?
Što kaže Biblija:
Proročanstva su Božje poruke, odnosno objave. Biblija kaže da su proroci “govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh” (2. Petrova 1:20, 21). Dakle, prorok je osoba koja je primila neku poruku od Boga i koja tu poruku prenosi drugima (Djela apostolska 3:18).
Kako je Bog prenosio svoje poruke prorocima?
Bog je svoje poruke prenosio prorocima na sljedeće načine:
Pismenim putem. Bog je taj način koristio najmanje jednom, i to kad je Mojsiju izravno dao Deset zapovijedi napisanih na kamenim pločama (2. Mojsijeva 31:18).
Preko anđela. Naprimjer, Bog je preko anđela uputio Mojsija što treba reći egipatskom faraonu (2. Mojsijeva 3:2-4, 10). Kad su pisci trebali zapisati Božju poruku od riječi do riječi, Bog im ju je prenio preko anđela. Naprimjer, tako je postupio kad je Mojsiju rekao: “Zapiši sebi te riječi, jer na temelju tih riječi sklapam savez s tobom i s Izraelom” (2. Mojsijeva 34:27). a
Putem vizija. Neki proroci dobili su vizije, ili viđenja, kad su bili budni i potpuno svjesni onoga što se događa (Izaija 1:1; Habakuk 1:1). Neke od tih vizija djelovale su tako stvarno da su i sami proroci sudjelovali u njima (Luka 9:28-36; Otkrivenje 1:10-17). No bilo je slučajeva kad su proroci pali u zanos i potom dobili viziju od Boga (Djela apostolska 10:10, 11; 22:17-21). Osim toga, Bog je svoje poruke nekim prorocima prenio u snu (Danijel 7:1; Djela apostolska 16:9, 10).
Utjecao je na misli proroka. Upravo zato Biblija kaže: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga.” Izraz “nadahnuto od Boga” doslovno se može prevesti “od Boga udahnuto [u nekoga]” ili “bogodahnuto” (2. Timoteju 3:16). To znači da je Bog putem svetog duha, svoje sile, nadahnuo svoje sluge i prenio im svoje misli. Poruka koju su potom zapisali očito je bila Božja, ali proroci su imali slobodu zapisati je svojim riječima (2. Samuelova 23:1, 2).
Da li se proročanstva uvijek tiču budućnosti?
Ne, neka biblijska proročanstva ne odnose se na budućnost. No većina njih ipak barem na neki način ukazuje na buduće vrijeme. Primjerice, u davnoj prošlosti Božji su proroci mnogo puta upozoravali Izraelce da ne griješe te im rekli na koji će ih način Bog blagosloviti ako ga poslušaju i koje će ih nevolje snaći budu li mu neposlušni (Jeremija 25:4-6). Konačan ishod događaja ovisio je o načinu postupanja Izraelaca (5. Mojsijeva 30:19, 20).
Proroci nisu uvijek govorili o budućnosti
Kad su Izraelci jednom prilikom molili Boga za pomoć, on im je poslao proroka koji im je objasnio da ih Bog nije uslišio zato što nisu poslušali njegove zapovijedi (Suci 6:6-10).
Isus je jednoj Samarićanki rekao što je činila u prošlosti, iako tu ženu nije poznavao. Informacije o njoj Isusu je mogao otkriti samo Bog. Istina, Isus u toj prilici nije izrekao nijedno proročanstvo o budućnosti, no Samarićanka ga je s pravom nazvala prorokom (Ivan 4:17-19).
Kad su Isusa njegovi neprijatelji mučili prije njegove smrti, pokrili su mu lice, udarali ga i govorili mu: “Ako si prorok, reci tko te udario!” Oni od Isusa nisu tražili da im proreče budućnost, nego da im pomoću Božje moći kaže tko ga je udario (Luka 22:63, 64).
a Premda se na prvi pogled može činiti da se Bog izravno obratio Mojsiju, Biblija pokazuje da je Bog prenio Mojsiju zakon preko anđela (Djela apostolska 7:53; Galaćanima 3:19).